Odlazak na rad u Njemačku prije desetak godina bio je masovna pojava u Babinoj Gredi. Ipak, sada se sve više ljudi vraća u taj dio županjske Posavine, a lokalni vrtić je tijesan. Reporter RTL televizije Bojan Uranjek razgovarao je s načelnikom Josipom Krnićem.

Odlazak na rad u Njemačku prije desetak godina bio je masovna pojava u Babinoj Gredi. Ipak, sada se sve više ljudi vraća u taj dio županjske Posavine, a lokalni vrtić je tijesan. Trošne i napuštene kuće u nekad bogatoj Slavoniji jasan su pokazatelj stanja na hrvatskom selu. Godinama se odavde odlazilo – najviše zbog problema u poljoprivredi. “Litra mlijeka bila je poslije rata 3 i pol kune, nakon rata par godina došla je na 80 lipa i nema druge – kupi kofere i za Njemačku”, govori nam Ivan Vuković iz Babine Grede. Teško je bilo naći posao od koga se moglo pristojno živjeti. “Kao prvo nisi mogao naći posao, a i da nađeš – male su bile plaće za život”, govori sumještanin Hrvoje Mašić. Problemi su se nizali. “Kupnja obiteljske kuće, situacija kao i kod svih ostalih, morao se podići nekakav kredit, kredit se nije mogao vratiti i morali smo, bili primorani otići u Njemačku”, kaže Darko Vuković iz Babine Grede. U Njemačkoj se do 2015. godine, kažu moglo raditi i dobro zaraditi, no situacija se promijenila. “Nakon 4-5 godina tamo su se stvari promijenile. Stanarine su otišle gore, režije su otišle gore, plaće su malo otišle. Dok platim od plaće stan, režije, hranu, sve… Meni je bolje u Hrvatskoj”, govori Hrvoje Mašić.

Život sa suprugom i djecom u Njemačkoj postao je neisplativ i Zdravku Vukoviću. “Stan 55 kvadrata, 1200 eura plus režije 200 eura, hrana, troje male djece. To nam se vrtjelo oko 600-700 eura, vrtić je došao na red, troje djece po 350 eura.” Njemački mentalitet i način života, različit je od slavonskog. “Nema tog druženja, nema nekakve pomoći, ničega. Svatko za sebe radi i to je tako nažalost tamo”, govori Darko Vuković. Slavonci su i ondje bili Slavonci. “Mi smo se skupili. Roštilj, znali smo nekada i janjčiće peći, malo da se čovjek opusti – ono naše slavonsko”, prisjeća se Ivan Vuković. No, željeli su takav i život – i sebi i svojoj djeci. “Najviše zbog djece smo se vratili, a i zbog sebe samog jer ovdje je jednostavno život, ljudi su drugačiji, život je ljepši”, kaže Hrvoje Mašić. Pa su se vratili u Babinu Gredu i spojili poslovna iskustva i kontakte s kvalitetom života koju su željeli. “Vodili smo bauštele i tu smo skupili jako velikog znanja i evo pokušali smo otvoriti firmu. Hvala Bogu, ide sve sad kako treba”, sretan je Zdravko Vuković.

Zdravko i Darko složna su braća koja su s ocem Ivanom pokrenula svoj posao. “Gradimo tvrtku i baš zato smo složni jer smo tu nas trojica, kada jednom zapne drugi pomogne i funkcionira sasvim savršeno”, govori Darko Vuković. Povratkom sina i unuka život je postao ljepši i djedu Iliji. “Ljepše je, znate ipak sam ja djed, pa me onda dira kad vidim tu unučad”, kaže djed. U Babinu Gredu mnogi su se već vratili. U vrtiću otvorenom prije nekoliko godina traži se mjesto više, pa se planira izgradnja novog. I dobro da je tako jer u Općini koja čini sve kako bi postala privlačna za doseljavanje i rode koje su već stigle – najavljuju nove dolaske i nove početke.