Razgovor s Ilijom Babićem Andrinim, dobitnikom ovogodišnje županijske nagrade za životno djelo

 

Sve pokrenute manifestacije dar su Babinoj Gredi

 

BABINA GREDA – Večeri Matije Bačića, Konji bijelci, Stanarski susreti, Duša moja hrvatski je kraj…samo su dio sada već tradicionalnih i nadaleko poznatih manifestacija koje je u Babinoj Gredi osobno pokrenuo ili inicirao Ilija Babić. Njegov neprocjenjiv doprinos kulturi i baštini ali i prosvjeti u kojoj je već 38 godina nastavnik hrvatskog jezika prepoznala je i Županija vukovarsko-srijemska te ovome Babogredcu dodijelila životnu nagradu.

 

 

– Uz ovogodišnji Dan vukovarsko-srijemske županije odano vam je vrlo vrijedno priznanje-jedan ste od dobitnika Nagrade za životno djelo u području kulture i prosvjete. Koliko vam ova nagrada znači, kako je doživljavate?

 

– Priznanje je to za moj dosadašnji rad koji, kada je o kulturi riječ, traje već 46 godina. Još daleke 1965. sam naime ušao u KUD „Mijat Stojanović“ a jedno vrijeme ga i vodio, 80-tih sam osmislio i realizirao Večeri matije Bačića i Konje bijelce, priredbe koje su se održale do danas, zadnjih godina najaktualniji su Stanarski susreti koji su također moj projekt i koje za sada uspješno vodim. Zajednička nit, jedini cilj ovih manifestacija očuvati je našu šokačku baštinu, naše običaje i narječje, naš dijalekt jer bez toga neće više biti ni nas! Uz to, aktivan sam i u Pjevačkoj skupini „Babogredci“ s kojima sam izdao tri CD-a a napisao sam i nekoliko knjiga.

 

– Nagradom je obuhvaćen i vaš rad u prosvjeti?

 

– Već 38 godina sam u prosvjeti, tek u jednom razdoblju bio sam direktor škole u Babinoj Gredi i u tome mandatu izgradio novu školsku zgradu, a ostalo vrijeme radio sam i još uvijek radim kao nastavnik hrvatskog jezika. Kao takav pokrenuo sam smotru učeničkog stvaralaštva „Duša moja hrvatski je kraj“ kroz koju okupljamo i potom predstavljamo najmlađe uspješne literate iz cijele države. Skupina koju vodim na tu smotru ali i sva ostala natjecanja piše na šokačkom izričaju i do sada smo osvojili bezbroj različitih nagrada.

 

– Puno je to posla, kako sve stignete uraditi? Mora da zbog svih tih obveza puno izostajete od kuće. Koliko vaši najbliži imaju razumijevanja za sve te vaše, da ih tako nazovem, vannastavne aktivnosti?

 

– Svaki slobodan trenutak koristim za rad u KUD-u, na spomenutim projektima, pripremanju novih knjiga a sve na uštrb obiteljskog života. No, obitelj ima razumijevanja i u svemu mi daje potporu bez koje puno toga ne bih uspio napraviti. Supruga je već navikla da me uglavnom nema kod kuće ali ne pravi probleme jer je i ona Babogredka te uključena u većinu seoskih kulturnih i tradicijskih manifestacija.

 

– Nagrada vam je uručena za životno djelo. Vrlo često nju dobivaju zaslužne javne osobe kojima su karijera ali i životni vijek, da se tako izrazim, već pri kraju. Osjećate li vi da ste dali svoj maksimum?

 

– Sa svoje 63 godine jako se dobro osjećam i još sam prilično poletan. Jednom sam se prijatelju nedavno požalio da sam se od svega pomalo umorio. Rekao je da to više nigdje ne govorim dok ne osjetim kako mi ono što radim ne čini zadovoljstvo. I to je zbilja tako. Nas smo dvojica razgovarali na zadnjim Stanarskim susretima a sebe sam već iste večeri „uhvatio“ u razmišljanju što bi novoga u tu manifestaciju mogao unijeti iduće godine, čime bih je mogao osvježiti.

 

– Puno je projekata iza vas, možete li neki od njih izdvojiti da vam je posebno važan?

 

– Svi su mi jednako prirasli srcu i ne želim niti jedan izdvajati, svi oni su moj poklon Babinoj Gredi i nadam se da će poživjeti dugo poslije mene. Jedino mi je žao što Konji bijelci nisu ostali na prijašnjoj vrlo visokoj razini. To je naša izvorna manifestacija i kao takva je uz Sinjsku alku bila jedina priznata državna konjička priredba. A danas…

 

– Ove su godine bila samo dva dobitnika županijskih nagrada s područja županjske Posavine. Uz vas godišnju je nagradu u povodu 20. obljetnice osnivanja i rada dobio tamburaški sastav „Kristali“ iz Županje. Želite li to komentirati?

 

– Ne bih se na to posebno osvrtao, no činjenica je da na naše područje nikada nije „došlo“ manje nagrada. Meni osobno veliku čast čini što sam svoju nagradu dobio skupa s Himzom  Nuhanovićem, čovjekom i mojim velikim prijateljem koji je neopisivo puno zadužio kulturu Vinkovaca.